1 U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,
2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
3 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: “Kornelije!”
4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: “Što je, Gospodine?” A on njemu: “Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.
6 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.”
7 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,
8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.
11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.
12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
13 I glas će mu neki: “Ustaj, Petre! Kolji i jedi!”
14 Petar odvrati: “Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto”.
15 A glas će mu opet, po drugi put: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!”
16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,
18 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: “Evo, neka te trojica traže.
20 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.”
21 Petar siđe k ljudima i reče: “Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?”
22 Oni odgovore: “Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.”
23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.
24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.
25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.
26 Petar ga pridigne govoreći: “Ustani! I ja sam čovjek.”
27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge
28 te im reče: “Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.
29 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!”
30 Kornelije reče: “Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me
