11 Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva.
12 Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.
13 Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put.
14 Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov;
15 nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov,
16 a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov.
17 Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseći Prebivalište.
18 Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov;
19 nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev;
20 nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.
21 Potom krenuše Kehatovci noseći posvećene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska.
22 Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim četama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov,
23 nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov;
24 nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev.
25 A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim četama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev.
26 Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov;
27 a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.
28 Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje čete. Tako su putovali.
29 Mojsije reče Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: “Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat ću vam ga!' Pođi s nama i dobro ćemo ti činiti, jer je Jahve obećao sreću Izraelu.”
30 “Ne idem”, odgovori mu, “nego se vraćam u svoju zemlju; k svojima se vraćam.”
31 “Molim te, ne ostavljaj nas!” - reče. “Budući da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat ćeš nam kao oči.
