Rimljanima 7:10-21

¹⁰Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

¹¹Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.

¹²Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

¹³Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.

¹⁴Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

¹⁵Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.

¹⁶Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

¹⁷Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

¹⁸Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

¹⁹Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.

²⁰Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

²¹Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.