Rimljanima 3:4-25

⁴Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.

⁵Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?

⁶Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet?

⁷Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?

⁸I zar da ne “činimo zlo da dođe dobro”, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!

⁹Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom,

¹⁰kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga,

¹¹nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio.

¹²Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema.

¹³Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin,

¹⁴usta im puna kletve i grkosti;

¹⁵noge im hitre da krv proliju,

¹⁶razvaline i nevolja na njinim su putima,

¹⁷put mira oni ne poznaju,

¹⁸straha Božjega nemaju pred očima.

¹⁹A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

²⁰Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!

²¹Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima,

²²pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!

²³Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja;

²⁴opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.

²⁵Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe;