Rimljanima 15:5-31

⁵A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu,

⁶Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.

⁷Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.

⁸Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima,

⁹A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje.

¹⁰I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem.

¹¹I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.

¹²I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci.

¹³A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.

¹⁴A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti.

¹⁵Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga,

¹⁶Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem.

¹⁷Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga.

¹⁸Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom,

¹⁹U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem.

²⁰I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam;

²¹Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe.

²²To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama.

²³A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama,

²⁴Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas.

²⁵A sad idem u Jerusalim služeæi svetima.

²⁶Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu.

²⁷Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti.

²⁸Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku.

²⁹A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova.

³⁰Ali vas molim, braæo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu;

³¹Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima;