Rimljanima 15:1-16

¹Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.

²Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.

³Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

⁴Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

⁵A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu

⁶te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

⁷Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.

⁸Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima,

⁹a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

¹⁰I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.

¹¹I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!

¹²Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.

¹³A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.

¹⁴Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.

¹⁵Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -

¹⁶da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.