1Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva.
2Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam.
3On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora;
4Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda.
5Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju,
6Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori.
7Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi.
8Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima.
9Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište.
10Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje.
11Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim.
12Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
13Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja.
14“Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje.
15Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.
Psalmi 91
Psalmi 91:1-15