5Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
6Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
7Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
8Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.