Psalmi 89:10-51

¹⁰Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;

¹¹ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

¹²Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;

¹³sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

¹⁴Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.

¹⁵Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

¹⁶Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,

¹⁷u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

¹⁸Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.

¹⁹Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.

²⁰Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

²¹nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

²²da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.

²³Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.

²⁴Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.

²⁵Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.

²⁶Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

²⁷On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'

²⁸A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.

²⁹Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

³⁰Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.

³¹Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,

³²ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

³³šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

³⁴ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.

³⁵Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.

³⁶Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:

³⁷potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

³⁸ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”

³⁹A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

⁴⁰Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

⁴¹Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.

⁴²Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.

⁴³Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.

⁴⁴Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.

⁴⁵Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

⁴⁶Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

⁴⁷TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?

⁴⁸Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!

⁴⁹Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

⁵⁰Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?

⁵¹Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana