Psalmi 88:6-18

⁶Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.

⁷Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

⁸Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

⁹Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

¹⁰Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

¹¹Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

¹²Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?

¹³Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

¹⁴Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.

¹⁵Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

¹⁶Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

¹⁷Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

¹⁸okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.