Psalmi 78:30-53

³⁰Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,

³¹Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.

³²Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.

³³I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.

³⁴Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;

³⁵I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.

³⁶Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.

³⁷A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.

³⁸Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.

³⁹Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.

⁴⁰Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!

⁴¹Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.

⁴²Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,

⁴³U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;

⁴⁴I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.

⁴⁵Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.

⁴⁶Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.

⁴⁷Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.

⁴⁸Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.

⁴⁹Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.

⁵⁰Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.

⁵¹Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.

⁵²I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.

⁵³Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.