Psalmi 78:11-36

¹¹Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.

¹²Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

¹³On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.

¹⁴Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.

¹⁵U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

¹⁶Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

¹⁷A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.

¹⁸Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.

¹⁹Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?

²⁰Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”

²¹Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,

²²jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.

²³Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

²⁴k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

²⁵Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

²⁶Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.

²⁷Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.

²⁸Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.

²⁹Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.

³⁰Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,

³¹kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.

³²Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.

³³I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.

³⁴Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;

³⁵spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.

³⁶Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.