Psalmi 77:2-19

²U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi.

³Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj.

⁴Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti.

⁵Prebrajam stare dane i godine od vijekova.

⁶Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj:

⁷“Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti?

⁸Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno?

⁹Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?”

¹⁰I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega.

¹¹Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje.

¹²Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj;

¹³Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?

¹⁴Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima;

¹⁵Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.

¹⁶Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.

¹⁷Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu.

¹⁸Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše.

¹⁹Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se.