Psalmi 74:1-17

¹Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

²Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

³Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

⁴Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

⁵Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

⁶sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

⁷Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

⁸Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”

⁹Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

¹⁰Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

¹¹Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

¹²No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

¹³Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

¹⁴Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

¹⁵Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

¹⁶Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

¹⁷ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.