9Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?
12Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
21Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.
23Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku.
24Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu.
25Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji.
26Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka.
27Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe.
28A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.
Psalmi 73
Psalmi 73:9-28