18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.
23Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
24vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!