13Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
21Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
Psalmi 73
Psalmi 73:13-21