1Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca.
2A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja,
3Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive.
4Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo.
5Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima.
6Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho.
7Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape.
8Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore.
9Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
10I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora.
11I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna?
12Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
21Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi,
22Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom.
Psalmi 73
Psalmi 73:1-22