Psalmi 71:8-24

⁸Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

⁹Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

¹⁰Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

¹¹“Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!”

¹²O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

¹³Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

¹⁴A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.

¹⁵Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.

¹⁶Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

¹⁷Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

¹⁸Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

¹⁹i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!

²⁰Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.

²¹Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

²²A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

²³Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.

²⁴I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.