Psalmi 71:1-23

¹U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.

²Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.

³Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.

⁴Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.

⁵Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.

⁶Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.

⁷Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.

⁸Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.

⁹Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.

¹⁰Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,

¹¹Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.

¹²Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.

¹³Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!

¹⁴A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.

¹⁵Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.

¹⁶Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.

¹⁷Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.

¹⁸Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.

¹⁹Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?

²⁰Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.

²¹Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.

²²I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!

²³Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.