Psalmi 71:1-23

¹Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!

²U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

³Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

⁴Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:

⁵jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

⁶Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.

⁷Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.

⁸Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

⁹Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

¹⁰Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

¹¹“Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!”

¹²O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

¹³Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

¹⁴A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.

¹⁵Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.

¹⁶Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

¹⁷Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

¹⁸Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

¹⁹i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!

²⁰Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.

²¹Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

²²A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

²³Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.