2Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo.
3Dokle æete napadati na èovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu.
4Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu.
5Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj.