Psalmi 55:7-22

⁷Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji.

⁸Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure.

⁹Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu;

¹⁰Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega.

¹¹Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo.

¹²Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio.

¹³Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.

¹⁴S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni.

¹⁵Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima.

¹⁶Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti.

¹⁷Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj;

¹⁸Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.

¹⁹Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga.

²⁰Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu.

²¹Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi.

²²Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne.