Psalmi 35:6-18

⁶Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera.

⁷Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj.

⁸Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao.

⁹A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu.

¹⁰Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje?

¹¹Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju.

¹²Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj.

¹³Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima.

¹⁴Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali.

¹⁵A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju.

¹⁶S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima.

¹⁷Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju.

¹⁸Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te: