12Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
14Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.
16Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene.
17O Jahve, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje!
18Zahvalit ću ti u velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim.
19Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
20Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
21Razvaljuju svoja usta na me i govore: “Ha, ha, vidjesmo očima svojim!”
22Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj!
23Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju!