Psalmi 31:8-20

⁸Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu.

⁹Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje.

¹⁰Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše.

¹¹Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.

¹²Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.

¹³Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju.

¹⁴A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj.

¹⁵U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone.

¹⁶Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom.

¹⁷Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao.

¹⁸Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom.

¹⁹Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim!

²⁰Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika.