Psalmi 31:2-17

²Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!

³Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.

⁴Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

⁵Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.

⁶U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

⁷Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

⁸Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

⁹Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.

¹⁰Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

¹¹Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

¹²Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.

¹³Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.

¹⁴Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

¹⁵A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

¹⁶U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

¹⁷Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.