Psalmi 31:1-15

¹U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me.

²Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.

³Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom.

⁴Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja.

⁵U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!

⁶Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.

⁷Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje,

⁸Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu.

⁹Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje.

¹⁰Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše.

¹¹Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.

¹²Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.

¹³Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju.

¹⁴A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj.

¹⁵U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone.