6I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka.
7Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh.
8Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih:
9“Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju?
10Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.”
11I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem.
Psalmi 30
Psalmi 30:6-11