4Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,
5al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,
6te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.
7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.