42Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
43Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
44Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
45Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
46Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
47Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
48Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
49Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
50Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.