Psalmi 144:3-13

³Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li čedo ljudsko da ga se spominješ?

⁴Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

⁵Jahve, nagni svoja nebesa i siđi, takni bregove: i zadimit će se!

⁶Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih!

⁷Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuđinskih:

⁸laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

⁹Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat ću.

¹⁰Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna mača

¹¹spasi mene, oslobodi me iz ruke tuđinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže.

¹²Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kćeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

¹³da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju;