Psalmi 144:2-15

²Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.

³Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?

⁴Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.

⁵Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se.

⁶Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.

⁷Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca,

⁸Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

⁹Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,

¹⁰Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa.

¹¹Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.

¹²Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;

¹³Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim.

¹⁴Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.

¹⁵Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!