2Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
3Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
4Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
5Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
6Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
7Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
8Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si.
9Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
Psalmi 139
Psalmi 139:2-9