2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
Psalmi 139
Psalmi 139:2-15