14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.