Psalmi 139:13-23

¹³Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.

¹⁴Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.

¹⁵Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.

¹⁶Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.

¹⁷Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!

¹⁸Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.

¹⁹Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.

²⁰Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.

²¹Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?

²²Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.

²³Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.