Psalmi 132:1-18

¹Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,

²Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:

³“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;

⁴Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;

⁵Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”

⁶Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.

⁷Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.

⁸Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.

⁹Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.

¹⁰Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.

¹¹Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.

¹²Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.

¹³Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.

¹⁴Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.

¹⁵Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.

¹⁶Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.

¹⁷Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.

¹⁸Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.