50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
