40Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
41Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
42I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
43Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
44I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
45Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
46Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
47Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
50U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
51Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
52Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.