Propovjednik 10:7-17

⁷Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.

⁸Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.

⁹Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.

¹⁰Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.

¹¹Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.

¹²Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.

¹³On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.

¹⁴Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?

¹⁵Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.

¹⁶Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.

¹⁷Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.