Propovednik 3:1-22

¹Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme.

²Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno;

³Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi.

⁴Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju;

⁵Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje;

⁶Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca;

⁷Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori;

⁸Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru.

⁹Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi?

¹⁰Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih.

¹¹Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja.

¹²Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga.

¹³I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji.

¹⁴Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali.

¹⁵Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo.

¹⁶Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost.

¹⁷I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu.

¹⁸Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka.

¹⁹Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština.

²⁰Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah.

²¹Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju?

²²Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega?