Propovednik 2:2-9

²Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš?

³Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piæe, i srcem svojim upravljajuæi mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da èine pod nebom dok su živi.

⁴Velika djela uèinih: sazidah sebi kuæe, nasadih sebi vinograde;

⁵Naèinih sebi vrtove i voænjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh;

⁶Naèinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta;

⁷Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga roðenijeh u kuæi mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu;

⁸Takoðer nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevaèa i pjevaèica i milina ljudskih, i sprava muzièkih svakojakih.

⁹I tako postah veæi i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom.