14Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu.
15Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti.
16Ja rekoh u srcu svom govoreæi: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošæu sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja.
17I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu.