12Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.
13Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.
14Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?
15Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.
16Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!
17Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.
18S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.
19Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.