8I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
Poslovice 6
Poslovice 6:8-15