12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
22Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
23Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
24Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
25Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
26Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
27Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
28Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
29Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
30Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
31Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
Poslovice 6
Poslovice 6:12-31