Poslovice 30:5-17

⁵Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.

⁶Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.

⁷Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:

⁸Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,

⁹Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.

¹⁰Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.

¹¹Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.

¹²Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.

¹³Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.

¹⁴Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.

¹⁵Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:

¹⁶Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.

¹⁷Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.