Poslovice 25:1-16

¹I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.

²Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar.

³Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.

⁴Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad.

⁵Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov.

⁶Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji.

⁷Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.

⁸Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.

⁹Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,

¹⁰Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.

¹¹Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.

¹²Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.

¹³Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.

¹⁴Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.

¹⁵Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.

¹⁶Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.