10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;
13Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Poslovice 1
Poslovice 1:10-21